artistas incomprendidos
25.09.2012., utorak
Ništa ne propada....
|
Svaki dan koji doživimo, svaki trenutak koji proživimo već je u drugom trenutku prošlost. Prošlost koja se ne zaboravlja, već se ponovno ponavlja u nekom drugom svijetu, u nekom drugom vremenu. I taj događaj putuje u beskonačnost, u svemir gdje nema kraja već samo vječnost koja nove trenutke spaja, trenutke koje stare uspomene otvara. Bez promjena, bez uljepšavanja oni se pokazuju baš onakvima kakvima smo ih mi doživjeli.Možda ti događaji i nisu za vječnost i ne bismo ih htijeli zapisane u zvijezdama, ali taj događaj je ipak dio našeg života. Života koji nam možda i nije bio mio,ali ipak je život bio. Kao što čovjek žali za prošlošću tako život žali za danom. Nema povratka, nema popravljanja prošlosti, jer prošlost je već zapisana u zvijezdama a budućnost je ta koja se tek sprema primiti olovku u ruke. Pitate se što je sa sadašnjosti? Ona je i budućnost i prošlost u jednom...Sadašnjost je trenutak koji se piše i koji se zatim više ne briše. Ne postoji nikakva gumica koja bi mogla izbrisati sve naučeno, sve proživljeno ili sve shvaćeno jer sve to ostaje u našim srcima i u našem umu. Onaj koji bi mijenjao svoje za tuđe, susret s poznatim bit će mu velika muka,ali onaj koji je zadovoljan s prošlim ponovni susret bit će mu sreća najveća. Kada vam čovjek kaže da je sudbina zapisana u zvijezdama onda mu morate vjerovati na tim riječima, jer sudbina je samo život koji smo prošli i koji se stalno ispočetka rađa. Život koji je zapisan u zvijezdama samo da opet nama vlada. I slijediti tu sudbinu znači živjeti život ispočetka,a živjeti život ispočetka znači ići ususret prošlosti. Ići ususret prošlosti ne znači ništa drugo nego biti sretan danas. |
